Dobro dosli svi dobronamjerni..."i bilo sta da se desi ja sam na istoj adresi"..."u ovoj sobi za tugu,sa ove zapadne strane"...
Za one koji nisu imali mogucnosti sinoc da gledaju ovu emisiju,donosim vam citav snimak....nadam se da ce vam se svidjeti kao i meni
Draga moja tetka...
Toliko je vremena proslo od kad se nismo vidjele,
svasta se izdesavalo u nasim zivotima i lijepog i ruznog.
Toliko toga je ostalo nedoreceno izmedju nas a ja sam
stalno mislila da imam vremena...imam vremena kao da
je zivot vjecan...
Sad kada je vec kasno za sve,shvatila sam da nije...
da sam ga ustvari imala jako malo i da ga nisam znala
iskoristiti...Ti si otisla na vjecni pocinak i ja te vise nikada necu
vidjeti,nikada ti necu moci reci da nisam ljuta na tebe,da mi je
zao zbog svega i da te puno,puno volim
Pocivaj u miru i neka te Andjeli cuvaju
Beogradska diskografska kuća City Records na muzičko tržište lansirala je novu kompilaciju legendarnog Toše Proeskog naslovljenu Toše Proeski - Najljepše balade.
Cd sadrži ukupno 18 pjesama.
Započinje sa Još uvijek sanjam da smo zajedno ,a završava sa Zajdi ,Zajdi.
Među njima su i nezaboravne Igra bez granica,Još i danas zamiriše trešnja ,Ostala si uvijek ista ,The Hardest thing , Soba za tugu , Meni hvala nijedno ,Mala ,Jedina ,Poljsko cvijeće ...
E koliko nam u Makedoniji fali jedan istinski The best of Toše Proeski sa njegovim najljepšim pjesmama na makedonskom jeziku.
Dok to ne bude objavljeno balade Toše Proeskog možete naručiti preko interneta.
mmm.com.mk
Na Gumenju u Kruševu od danas je za posjetitelje otvoren Tošin Memorijalni centar, u kojoj se preko više od 350 eksponata prikazuje djetinjstvo, tinejdžerske godine, vrh karijere i vjera i humanost najveće makedonske glazbene zvijezde.
U prisustvu velikog broja gostiju iz čitave Makedonije, objekt u obliku križa, izgrađen od stakla i betona na površini od oko 870 metara kvadratnih, svečano je otvorio premijer Nikola Gruevski, uz pratnju predsjednika Sabora Trajka Veljanoskog, arhiepiskopa g.g. Stefana te ministara iz Vlade.
Prethodno u obraćanju, Gruevski je rekao kako je sjećanje način da nastaviš da živiš sa onim što voliš, sa onim što je dio tebe i koji nikad ne želiš izgubiti. A samo ljudi koji iskreno vole ne zaboravljaju i podižu ovakva spomen obilježja.
Od danas je priča o Toši obogaćena i sa njegovim Memorijalnim centrom, objektom i kompozicijom koji u mnogo toga izražavaju njegovu osobnost i djela po kojima je bio poznat. Križ kao simbol njegove iskrene vjere u Boga, beton kao simbol jednostavnosti i dugovječnosti, staklo kao simbol čovjekove prolaznosti i ranjivosti i voda kao simbol čistoće i života kojima je zračio ovaj čovjek.
Vrhunsko umjetničko djelo čiji je interijer samo uvod u ono što vas očekuje unutra, a unutra je ono bez čega priča ne bi bila potpuna - tamo su njegove pjesme, instrumenti, tamo je njegov lik, tamo su osjećaji, tamo su emocije, tamo je čovjek koji je zauvijek zadužio sve nas i čitavu Makedoniju, to je priča o Toši, ostaknuo je premijer Gruevski.
Ministrica kulture Elizabeta Kančevska - Mileska rekla je da je Memorijalni centar investicija u budućnost makedonske kulture i gest priznanja i zahvalnosti svih građana Republike Makedonije.
To je novi prostor u kojem će se predmeti iz njegovog života suprotstavljati vremenu sa energijom koje ovo arhitekstonsko zdanje želi i može prenijeti, iskreno kao što je to činio Toše, rekla je Kančevska - Mileska.
Na promociji se obratio i gradonačelnik Vasilčo Damčeski, prema kojem će objekt, kako je rekao, biti uskrsnuće grada Kruševa, a Andrej Nikolovski, izvršni direktor Fondacije Toše Proeski posvjedočio je da sa otvaranjem Memorijalnog centra svijetu otvaramo Tošinu dušu.
Nikolovski je dodao kako je Kruševo grad povijesti i heroja, a Toše je heroj našeg vremena.
Premijerno je izvedena pjesma Kruševo. Još jedna neobjavljena Tošina skladba, za koju je tekst napisao Miroslav Rus. Pjesmu je izveo poznati glumac Rade Šerberdžija uz glazbenu pratnju Vlatka Stefanovskog i Tošinog benda. Nastupili su i zborovi Sveta Zlata Meglenska i Zlatno slavejče.
Memorijalni centar se počeo graditi početkom 2009., uz odluku Vlade Republike Makedonije. Ministarstvo kulture prethodno je raspisalo međunarodni natječaj o njenom idejnom rješenju. Objekt je izgrađen prema odabranom projektu arhitekata Dejana Sekulovskog i Dejana Spasenovskog, u suradnji sa Ilijom Božinovskim. Izvođač radova je Konstruktor inženjering iz Splita, a uređenje interijera izvela je Dizajn fantazija.
Među brojnim eksponatima u Memorijalnom centru su i Tošine dvije voštane figure u prirodnoj veličini jedna kako stoji sa mikrofonom, a druga kako sjedi ispred klavira, sve to nadopunjeno je sa njegovom glazbom, snimkama sa koncerata i spotovima koji se postojano prikazuju na LCD ekranima. U muzejskoj postavi je i studijo u kojem je Toše skladao i dnevna soba iz obiteljske kuće u Kruševu.
U centralnom djelu objekta nalazi se molitvenik i vjerski predmeti koje je Toše posjedovao te nekoliko njegovih razmišljanja o vjeri, ljubavi, obitelji, prijateljstvu. Na nekoliko infotočaka osjetljivih na dodir moći će se dobiti informacije o Toši.
Po dužini je izgrađen zid na kojem će se moći ostavljati poruke i utisci. Vizura objekta - križ kao simbol i glavni motiv, noću je posebno naglašena sa osvjetljenjem. Objekt ima i kafić, suvenirnicu sa replikama izloženih predmeta, visinske platforme sa panoramskim pogledom na Kruševo, okolni hortikuluturno uređen prostor, park sa trešnjom i amfiteatar za okupljanje i odmor posjetitelja.
mmm.com.mk
Tošina odjeća jos uvijek miriše po njemu
Dok okretanje kotača automobila narušava spokojnu tišinu kruševskog jutra, jedan majstorski odsviran gitaristički solo oduzeo mi je dah.I dok mislim da ću uspjeti natjerati prvu suzu da ne krene iz oka, prigušeni i toliko surovo romantičan bariton Rade Šerbeđije rastjerava i posljednju iluziju.
''Želio bi da mi posljednji koncert bude u Kruševu''.
Koliko jednostavno, a koliko snažno.Nikada neću saznati što je natjeralo postojano nasmijanog Tošu da Miroslavu Rusu precizno do boli objasni svoju sudbinu, tog jutra u holu jednog hrvatskog hotela.Ponovo zvuci gitare izlaze iz poluotvorenog stakla automobila i stapaju se sa jutarnjom gradskom bukom.
Kratka vožnja ulicama ukrašenim kućama zadivljujuće arhitekture pred kojom bi zatreperio i Le Corbusier završava na slavnom Gumenju.Mjesto koje je 2003. ječalo zvucima njegove pjesme i prijatelja.Sada me na tom mjestu dočekala prekrasna građevina, mnogo ljepša i uzvišenija od svih fotografija i animacija koje sam bila u mogučnosti pogledati proteklih mjeseci.
Šerbeđijine riječi još uvijek mi obuzimaju misli:Tamo ću vas jednom sresti, u tišini vječnog mira..
Pitam se, jesam li stigla na još jedno otpjevano mjesto?
Prekrasno zelenilo oko Spomen-kuće i njegova netom posađena trešnja bojaju moj prvi pogled sa svim bojama tuge.Uputila sam se prema ulazu.Sa prvim korakom kroz objekt počela sam osjećati duh svega što je On značio- glazba, ljepota, duhovnost, toplina.Dočekali su me stihovi ''Tajno moja'' , koji se kao vitraj razlijevaju ogromnim bijelim staklom.Pogled su mi privukle 3 gitare, a sjećanja naviru kao kiša.Često smo pri našim intervjuima glazbom stvarali ambijent, za koji su bili zaduženi on i njegova gitara.
Nasuprot njima, opažam bijelu kožnu jaknu, traperice i cipele.Odjeća koju je nosio za potrebe eurovizijskog fotosesiona.Više ne mogu izdržati.Izlazim.Dok se trudim da izvojevam još jednu pobjedu nad tugom, pomislim, kako li će se najbliži suočiti sa ovim grandioznim zdanjem.Uputila sam se tamo gdje su oni, njegovi najmiliji.
NEMAM SNAGE SUOČITI SE SA VOŠTANIM FIGURAMA
Pred obiteljskom kućom Proeski dočekala me Dori, Tošina sestra.
''Spomen-kuća me grebe po ranama'', izustila je sa suzama.Rastrgana između tuge i stvarnosti, nakon dugo razmišljanja pristala je na razgovor.Još jednom je potvrdila svoju veličinu.Karakterističnu i za njenog brata- dobrota i poštovanje prema ljudima.
-Prije nekoliko dana željela sam sama ući u Spomen-kuću, uz pratnju dvoje ljudi.Bilo mi je jako teško, od pomisli da se suočim sa puno toga što me podsjeća na mog brata.Otišla sam prije negoli su donijeli voštane figure.Bojim se da neću imati snage suočiti se sa njima.Kada ih je moj suprug vidio, jako se uznemirio.Sam mi je rekao : ''Gledaš figure i imaš osjećaj kao da je Toše živ, a nije, a toliko si silno želiš da je ovdje među nama.''
Zato, imam neki čudan strah od ''susreta'' sa njima.
U Spomen-kući izdržala sam samo 5 minuta.Kao na filmskoj vrpci stale su mi se vraćati slike na vrijeme dok mi je brat još bio sa nama.Ne mogu zamisliti da nije ovdje, a sve nešto povezano sa njim je na jednom mjestu.Njegova odjeća još nije bila namještena.Kada sam je vidjela spakiranu u prtljazi, osjetila sam njegov miris.Nevjerovatno, no njegova garderoba još uvijek miriše na njega.Počela sam je ljubiti, i u jednom trenutku mi je pozlilo.Izašla sam i više se nisam vratila.
Zadovoljna je izgledom kuće i time kako je napravljena.Ako uspije sakupiti snage, željela bi i raditi u muzeju.
-Prekrasno.Grandiozna kuća, koja nalikuje na njegovo grandiozno djelo.
Htjela bi raditi u Spomen-kući, no zasad je rano govoriti o tome.Najbitnije je da se ohrabrim provesti u njoj duže vremena, da se naviknem na ambijent, na njegove stvari.Na sve ono što mi dira u rane.No željela bi biti dio nje, da je njegujem, da je održavam.A kad sakupim snage, možda ću jednom posjetiteljima pričati djelove profesionalnog i privatnog života moga brata.
Dori neće biti prisutna svečanom otvaranju ovog zdanja.Na događaju neće biti prisutni niti Tošini roditelji.
-Oni ne mogu izdržati sve to.Zasad, vidjeli su Spomen-kuću izvana.I jako im se sviđa.Sudbina je odabrala da doživimo ovu neopisivu bol.Moji roditelji još uvijek svakog dana dva puta odlaze na Tošin grob, a ja, zbog obaveza sa djecom, samo jednom.
POČELA SAM SLUŠATI TOŠINE PJESME
Dok pijemo kavu u dnevnoj sobi, zapažam da su Tošine fotografije svuda oko nas.
-Kako vrijeme prolazi, još nam je teže.Nedostaje nam sve više svakim novim danom.Prije nekog vremena dobila sam jednu sliku i počela sam na televiziji gledati njegove spotove i koncerte.Pratim i što se u medijima piše o njemu.Drago mi je što publika može čuti sve pjesme koje je ostavio.Znam da je tamo, negdje gore, sretan zbog toga.Posebno što se snimila pjesma ''Kruševo'', koju je mnogo želio, a izvodi je Rade Šerbeđija.
Rijetko sam išla na njegove koncerte.Uvijek sam se bojala da mu se nešto ne desi.Bila sam na samo nekoliko njegovih koncerata.Nisam prisustvovala niti događajima koji su se zbivali nakon njegovog odlaska,U ovom periodu mnogo me više boli kada slušam nekog drugog da pjeva njegove pjesme.
Nekolikominutnu tišinu prekinuli su njeni sinovi Kristijan (13) i Nikola (7).Došli su poljubiti majku i obavjestiti je kako je bilo u školi.Nakon kratkog vremena otišli su u drugu sobu, kako bi se prepustili kompjutorskim igrama.
-Mali Nikola još uvijek vjeruje u našu laž da je na putu.Često mi govori, javi ujaku da mi kupi igračku.Neki dan se sukobio sa Kristijanom, oko igrice za Playstation.Tada mu je mali uzvratio:Otići ću ujaku na manastir.
Vjeruje da će ga možda tamo susresti.Za razliku od njega, Kristijan je zatvoreniji i ništa ne pokazuje,No kada nisam doma, stalno razgledava album sa Tošinim slikama, a na internetu traži i sluša njegove pjesme.
MOLIM GOSPODINA DA NAM UBLAŽI BOL
Još jedan Veligden proći će bez njega.Nekad smo se svi zajedno radovali uskršnjim jajima, za obiteljskim stolom.Sa njegovim odlaskom, iščeznula je i radost.
-Brat mi je za Veligden uvijek bio doma.Pričestili bismo se u crkvi ''Sv.Bogorodice''.Išli bismo na noćnu službu u dva nakon ponoći.Majka mi se jako veselila bojanju jaja,sada sve to radi sa velikom boli i sa molbom Gospodinu-da ih barem malo uspokoji.I ove ću se godine pričestiti i moliti Gospodina na nam barem malo ublaži bol.
Zvuk motora parkiranog pred dvorištem prekinuo je naš razgovor.Dori je uzbuđeno provirila na prozor.
-To je motor mog brata.Kada ga je kupio prije 7 godina, bio je presretan.Natjerao je mene i mog supruga Slavena da ga pratimo sa autom i da ga slikamo.
Sa suzama je istrčala van.U istom su se trenu vani našli i njeni sinovi.''Ujakov motor'', vikali su i penjali se na njega.
A za novije generacije, Kristijanove i Nikoline dobi, koji o Toši uče samo preko njegovih pjesama, ovaj će objekt biti istinsko mjesto da osjete i nešto čega nema u refrenima njegovih hitova.Da vide da je Toše bio glazba, no i više od glazbe, bio je čovjek, no i više od čovjeka, bio je ljubav, no i više od ljubavi.
Sonja Aleksoska Nedelkovska
I na kraju jos par slika...
Noć je...
Lijepa i svježa...
Nebo vedro, prekriveno plastom od milion zvijezda.
A ja na samom rubu. Čini mi se, rukama ih mogu pobrati.
I pored svega, jedna silueta koju volim.
Da...ona koja me kroz život prati...
Vukući sa sobom teret svojih proslošti,
prati me bezuslovno, smireno, kao da na cijeloj planeti druge nema...
To je moje drugo ja...
Druga polovina moga srca.
Moj razum, moj stub.
Sveti, iskonski dio mene, koga čuvam od svijeta,
da ga ne oskrnave zli dusi...
Onaj koji i mene čuva od svih nedaća koje nas okružuju...
Visoka, uspravna silueta...do neba da me podigne....
Dzeni
Lepa kao vila nezna kao svila,cista kao rosa,
sjajna kao sunce, snazna kao stena
budi ponosna sto si zena.
Darja
Nana
Dada
moja svekrva,Borka i Ziza
Dzeni
moja mama i moja baka
Lara i njena mama (moja Brankica)
Aurora
Tanja (buduca snajka)
Diana i Ljilja
moja Nada
Tresnjica
Ema
Lola
Marina
Tatjana
Ervina i njena mama
moja princeza Nanuska (ljubi je majka)
sve dame iz "Morave"
Veky
Ranka
Duca
...i mnoge,mnoge druge (neka mi oproste one koje sam slucajno zaboravila napisati)
Ne postoji zena samo da se zove tako,
ne postoji zena da se zaboravi lako.
U zivotu postoje samo zene prave
a takve kao ti, danas svoj dlan slave.
